Kolumna: Zašto mrzimo bradu?

Kolumna: Zašto mrzimo bradu?


Pratite Kameleon na Facebooku


Budim se. Svrbi me lice. Počešem se i vrhovima prstiju napipam dlake. Pomislim: „Opet ta brada a prije dva dana sam se obrijao“. Nastavljam intenzivno češanje. Ustajem iz kreveta sav raščupan, neuredan, užasnog zadaha i zeljasto bujne brade. Pogledam u ogledalo.

„Jebi ga, ovo nije normalno, dlake rastu kao iz močvare“, govorim sebi.

Nisam ih plijevio niti potpomagao njihov rast nikakvim pesticidima. Brijanje – najgori posao u životu jednog muškarca. Na brijanju izgubim dobrih sat vremena svoga života. Uz to se tupim žiletom, po licu, posiječem kvalitetnih 5-6 puta. Poslije brijanja lice mi izgleda kao masovna grobnica ili žensko međunožje za vrijeme menzesa. Ali problem je u tome što se uglavnom ne brijem. Nekad prođe i dvadesetak dana pauze između dva brijanja. U tom periodu moje lice se od bebine guze transformira u rutavog majmuna. Granje na licu, koje je u poodmakloj fazi evolucije, više se ne da obrijati žiletom, tako da moram koristiti mašinicu za šišanje. Usran posao, hiljadu dlaka, koje se ne daju saprati, zakomplikuju situaciju. Busen crnila se zalijepi za keramičke zidove umivaonika poput pijavice. Iz bjesomučne petominutne bitke sa dlakama u umivaoniku, napokon izlazim kao pobjednik. Zatim lice natapam nekom jeftinom kolonskom vodom. Alkohol nagriza posjekotine. Bol je neopisiva. Čovjek se osjeća kao da ga nešto iznutra kida. A onda kad bol prođe pogledam se u ogledalu. Perfektno. Novi Orlando Blum samo proćelav i hiljadu puta ružniji od originala. Ali kako god, osjećam se kao rudar koji je upravo završio svoju smjenu te  izašao iz  jame na svjetlo dana. Takav je osjećaj kad se tek obriješ. Ali problem je što taj osjećaj glatkog lica traje svega par sati. Nakon samo 5-6 sati, dlake počinju ponovo da vrše invaziju na lice, koje pri dodiru dlanom podsjeća na šmirgl-papir. Ipak najgore brijanje je ono kad nemaš vremena da se kvalitetno obriješ. To se zove sranje od brijanja. Stvar je u tome da se tad ne uspiješ precizno obrijati pa ti na licu ostane mrtvo more neobrijanih dlačica, nekolicina krvavih otisaka od posjekotina, te lice obuzme takvo crvenilo kao da čovjek ima alergiju ili neko drugo kožno oboljenje.

Žene vole obrijane muškarce. Kažu da ih brada bocka dok se maze sa svojim muškarcem. Žene imaju veliku prednost – ne moraju se brijati. Zamislite svijet u kojem ženama raste brada. Ogavno. Mislim da tad nikada ne bih poljubio nijednu ženu. Ipak ima i žena koje vode bitke sa dlakama koje izrastaju iznad njihove gornje usne. Takve žene izgledaju kao somovi. Jednom prilikom jedan moj prijatelj je rekao da ima žena koje imaju bujnije brkove od nekih muškaraca. I istina je. Ima brkatih žena. Ima i tranvestita, većih mudonja od samih muškaraca. Pitam se samo kako se te brkate žene nose sa svojim hormonskim poremećajima? Briju li se? Čime uklanjaju to busenje na licu? Koriste li one trake za depiliranje nogu? Kakav bol izazivaju te trake! Jednom mi je prilikom  prijateljica nalijepila tu traku za depiliranje na list noge a zatim je iznenada povukla. Osjećao sam se kao da mi neko rukama čupa kosu sa glave. Par sekundi kasnije, na mjestu gdje je bila zalijepljena traka, prostirala se velika praznina. Dlake kao da su izumrle poput endemske  vrste. Pogledao sam  traku. Njena ljepljiva strana bila je ispunjena dlakama sa moje noge.

Dlake su veliki problem, definitivno. Vrlo često znaju skenjati čovjeka, napraviti velike probleme i zakomplikovati život. Kao i žene. Slažem se sa onima koji kažu da žene zakomplikuju život. Meni je moja majka zakomplikovala isti. Natjerala me je da se obrijem, pod izgovorom da su mi brkovi ružni i da izgledam kao Šiptar, u prvom razredu srednje škole. Neki su mi u to vrijeme čak govorili da izgledam kao albanski pornićar u njemačkim pornićima. Prije par dana, kad sam se vraćao kući, sreo sam jednog prijatelja koji se dobrano zapustio. Brkovi, brada, dlake po vratu, sve je bilo ukomponovano u jedan dlakavi mozaik. Izgovor za nebrijanje našao je u činjenici da puno uči i sprema ispite za fakultet te se ne stigne obrijati. Izgledalo je odvratno. Odmah sam se sjetio albanskih pornićara. Kasnije sam se nasmijao. Dlake su velika govna. Višak tereta kojeg se treba otarasiti.

Autor: Muhamed Zimić