O SMRTONOSNOJ IGRICI “PLAVI KIT” Vahida Djedović: Prevencija za djecu POSTOJI, ovo su SAVJETI ZA RODITELJE!

O SMRTONOSNOJ IGRICI “PLAVI KIT” Vahida Djedović: Prevencija za djecu POSTOJI, ovo su SAVJETI ZA RODITELJE!


Pratite Kameleon na Facebooku


PIŠE: Vahida Djedović

Ovih dana smo preplavljeni internet igricom “Plavi kit” i traženjem odgovora i savjeta kako zaštiti svoje dijete. Navodno, ovoj igrici najčešće podliježu adolescenti, a cilj igrice je da sudionici na kraju sebi oduzmu život, što se već desilo desetinama adolescenata, posebno u Rusiji.

Tvorac ove igrice nalazi se u ruskom zatvoru, a na pitanje zašto je osmislio takvu igricu, jednostavno je odgovorio da mu je cilj bio uništiti mlade ljude koji su svakako otpisani i da su njegove žrtve “biološki otpad”, te da su sretni što mogu okončati svoj besmisleni život.

Stručnjaci, koji u svom zanimanju imaju prefiks “psiho” nude razne savjete, od toga da treba pratiti svoju djecu, provjeravati kakve igre igraju, pa sve do razgovora i kojekakvih pristipa. Neki čak smatraju da se ne može djelovati preventivno. Međutim, istina je da prevencija postoji, ali prevencija počinje od samog rođenje djeteta.

Prema tome, pravo pitanje nije kako zaštiti dijete, jer, ako je već došlo do ove faze, onda je, vjerovatno, prekasno. Pravo pitanje je, koja su to djeca koja podliježu takvim vrstama igara? Također, pravo pitanje je i koja djeca su izložena nasilju, koja djeca su depresivna, koja djeca su anksiozna, koja djeca su neprihvaćena i tako dalje…

Odgovor na ova pitanja posve je jednostavan, ali niko tome ne pridaje posebnu važnost. Ni vaspitni, ni obrazovni, ni zdravstveni sistem, a pravo rješenje “leži” upravo u ovim institucijama, jer je uzrok u emocionalnom poremećaju mladih.

Današnja djeca su, uglavnom, prepuštena internet odgoju. Roditelji nemaju vremena, pa djecu guraju u razne vannastavne aktivnosti, a i kada su kod kuće roditelji ne provode kvalitetno vrijeme sa djecom, što znači da ne razumiju njihove prave potrebe.

Škola ostaje jedino mjesto gdje bi djeca mogla dobiti odgovore na pitanja u vezi sa emocionalnim stanjima, ali u školama rade isfrustrirani učitelji koji ne znaju pomoći ni sebi samima. Zdravstveni sistem, kao poduzima neke mjere, ali, kao u “Carevom novom ruhu”, tkaju bez potke i osnove, odnosno, donose nekakva rješenja, a da prave uzroke i ne znaju. I tako se vrtimo u krug.

Dakle, jedino rješenje ostaje da roditelji, od malih nogu brinu za emocionalno stanje svoje djece. Škola ne obrazuje emocije, usmjerena je samo na intelektualni razvoj, ali, da li biste, vi, roditelji, više željeli da vam dijete bude nesretni naučnik, ili sretan, npr. čistač ulica?

I, zašto vam služe vaša djeca? Da budu statusni simboli, pa da svoje neuspjehe pokušate ispraviti preko njih, hvaleći se kako vaše dijete govori tri jezika, svira dva instrumenta, rastura košarku i tenis, a tek ima deset godina? Kako ima sve odlične ocjene i kako je pravi ponos roditelja? Da li vam dijete služi samo da bi opravdalo vaše neproživljene živote i bilo vaša odskočna daska u ovim poremećenim društvenim vrijednostima, ili ono ima vlastiti put?

Kao roditelji, trebali biste prvo znati prepoznati vlastite emocionalne (dis)balanse i raditi na sebi, da biste bili od pomoći svojoj djeci. Vaša djeca nisu tražila da se rode i odgoj zahtijeva veliko odricanje i punu posvećenost djetetu. Dajte mu ljubavi, ali tu ljubav nemojte uslovljavati. (“Ako dobiješ pet, kupit ću ti to i to, ali ako dobiješ 1, bit ćeš u kazni!”).

Ne šaljite djeci dvostruke poruke, jer će razumjeti da ih volite samo onda kada su dobra, a definiciju dobroga opet pravite iz vlastite mape, jer ono što je dobro za vas, možda nije dobro za vaše dijete. Igrajte se s vašom djecom. Ostavite sve poslove i posvetite se igri. Tako ćete se i sami opustiti, a puno naučiti o svom djetetu.

Možete saznati šta vaše dijete uistinu želi. Možda ono želi da bude vatrogasac, a vi ste mu namijenili zanimanje hirurga. Poštujte djetetovu volju i ne lomite je. Ni vas niko ne tjera da jedete kupus, ako ga ne volite.

Kada razgovarate sa svojim djetetom, uvažavajte i njegovo mišljenje i odnosite se prema njemu kao prema ravnopravnom sagovorniku. Na takav način ga učite da uvažava i poštuje, prvenstveno sebe, a i ljude sa kojima je u kontaktu.

Ne donosite odluke, koje se tiču djeteta, a da se niste konsultovali s njim. Jer, to je ipak njegov život i on treba da bude ravnopravan sudionik kada su u pitanju odluke koje se tiču lično njega. Na takav način ga učite samopoštovanju i samopouzdanju, a to je jedna od ključnih osobina za sretan život.

Pomozite mu kako da razvije i iskoristi vlastite sklonosti i potencijale i budite primjer svome djetetu, jer djeca najbolje nauče iz primjera. Ako se roditelji poštuju, vole i uvažavaju, ako su iskreni jedni prema drugima, takve kvalitete razvijaju i kod svoje djece i takva djeca će izrasti u sretne ljude.

Ni jedno sretno dijete nije zlo i ne čini zlo. Ni jedno sretno dijete neće podleći tuđem mišljenju, jer ono ima vlastito i, na kraju, ni jedno sretno dijete neće izvršiti suicid, zato što je naučilo da je odgovorno za svoj život, kao i za život ljudi koji su mu bitni.

Ne budite strogi roditelji svojoj djeci i ne pretvarajte se da znate sve. Radije vjerujte, prvenstveno sebi, kako biste razvili povjerenje kod svoje djece, jer jedino, uz povjerenje, vaša djeca će vam reći kada naiđu na problem koji sama ne mogu riješiti.