Tuzla za početnike: Dva Tuzlanska velikana-Ratimir i Vedran Deletis

Tuzla za početnike: Dva Tuzlanska velikana-Ratimir i Vedran Deletis


Pratite Kameleon na Facebooku


Piše: Bahrija Habul

Znate li šta je „Pravednik među narodima“? To je najviše izraelsko državno priznanje za nežidove, koje dodjeljuje Izrael kako bi odlikovao pripadnike drugih naroda koji su spašavali Židove od istrjebljenja tokom holokausta rizikujući pri tome vlastite živote. Na medalji koju dodjeljuje izraelska vlada i Memorijalni muzej Yad Vashem iz Jerusalema napisano je: “Onaj ko spasi jednog čovjeka, spasio je čitav svijet”. Prijedlozi uz dokaze o zaslugama, da se neko kandiduje za Pravednika, upućuju se Komisiji Memorijalnog muzeja Yad Vashem u Jerusalem.

Takav jedan prijedlog je pred Vama:
„Zovem se Domany (Desider) DavidDanas (1987) imam 77 godina, rođen sam u Tuzli 1910.god. Adresa: Tel – Aviv, 24Shalom Aleichem st. Zanimanje: Penzioner
Tokom rata sam živio u Varaždinu, Tuzli i Splitu. Neposredno prije Njemačke invazije 1941, ja sam poslao svoju porodicu (supruga i četverogodišnji sin) mojim roditeljima u Tuzli, gdje sam im se kasnije pridružio. Odabrali smo Tuzlu, jer sam tamo imao dobre prijatelje, a i zato što je opšta atmosfere u gradu posebno tolerantna. Ostali smo u Tuzli do februara 1942, manje ili više slobodni, ali nismo mogli napustiti grad. S vremena na vrijeme smo bili na prisilnom radu.
Još od osnovne škole sam prijateljevao sa Ratimirom Deletis-om. On sada živi u Umagu, Hrvatska. Naše prijateljstvo nije bilo prekinuto tokom svih ovih godina. Dok sam ja studirao tekstil u Brnu, Rato je završio Pravni fakultet u Zagrebu i počeo raditi u Okružnom sudu u Tuzli, kao sudija. Moje česte posjete roditeljima u Tuzlu omogućile su nam da obnovimo naše prijateljstvo. Tokom okupacije i vladavine fašističkog ustaškog režima imao sam više prilika da vidim kako Rato pomže Srbima i partizanima.
Jevrejima u Tuzli pomogao je u dva navrata. Prvi put, kada je zatvoreno 30-40 Jevreja i nekoliko Srba jer su partizani u tom području napadali željezničke pruge i vozove. Kao dobar advokat i govornik, Rato je izdejstvovao oslobađanje zatvorenika.
Druga intervencija je za njega bila puno teža i vrlo opasna. Koncem 1941 neko je u Zagrebu objavio da su u Tuzli Jevreji još uvijek slobodni i da im je dopušteno da vode svoje biznise, dok su drugi gradovi pod njemačkim kontrolom “Judenrein” (bez Jevreja). Rukovođeni ovim izdat je proglas da se svi Jevreji moraju deportovati u logore. Nakon kratkog vijećanja, Rato je odlučio otići u Zagreb (skupa s još jednim Tuzlakom koji je kasnije poginuo) i pokušati razgovarati s odgovornom osobom za jevrejske logore kako bi izdejstvovao da se navedena naredba opozove.Ta osoba je bio zloglasni Kvaternik ( Hrvatski Himmler) pred kojim su čak i najuticajnij strijepili. Koristeći određene veze u Zagrebu, Rato je izdejstvovao prijem kod Kvaternika.
U trenutku kad je Kvaternik shvatio cilj njihove posjete, htio ih je odmah pogubiti. Spasili su se samo zahvaljujući Ratovoj sposobnosti uvjeravanja. Nakon dugog pregovaranja, Kvaternik jepristao da se sačini spisak od 16 porodica nad kojima se neće primjenjivati anti-Jevrejski zakoni. Lokalne vlasti će odlučiti na koje porodice se odnosi ovaj velikodušni čin. Ovim je gotovo 100 ljudi dobilo slobodu. Jedan od Kvaternikovih preduslova je bio da se tih16 porodica preobrati na katoličanstvo ili islam, kako Jevreji više nebi postojali. Ovo je učinjeno proforme. Nakon sastavljanja popisa, lokalne vlasti su izdale lične isprave s kojima se moglo putovati. Većina oslobođenih ljudi je iskoristila priliku da odu do talijanske okupacione zone. Najgora stvar što im se tamo događala je da svi internirani u talijanski logor. Ja sam sa ženom i sinom uspio doći do Splita koji je bio pod talijanskom okupacijom gdje smo ostali od maja 1942 do kapitulacije Italije. Nakon toga otplovili smo u Bari, a odatle, 1 Juna 1944, u Palestinu.
Ratimir Deletis je u mirovini i preživljava s ograničenim sredstvima. Moram naglasiti da on nikada nije tražio bilo kakvu materijalnu nagradu za svoju veliku pomoć i žrtvvanje. Šta je učinio, učinio je zbog prijateljstva i humanosti. Njegova, sada pokojna supruga Katja je stajala uz njega cijelo vrijeme, tako da su izrazi zahvalnosti upućeni i njoj.
Mnogi spašeni došli su u Izrael, neki su se vratili u Jugoslaviju, a neki emigrirali u druge zemlje. Međutim, bilo je i onih koji nisu, iz raznih razloga, iskoristili mogućnost da odu te su deportirani kasnije.U nastavku ću navesti imena i adrese ljudi koje znam, a koji su bili u grupi koja je spašena“.
I zaista slijedi lista od 10-ak imena sa adresama (uglavnom Izrael) i brojevima telefo sa Domanijevim pozdravom:

Iskreno Vaš
_______(potpis)_______
D.Domany

Čim sam pročitao ovo pismo, odmah sam osjetio ogroman ponos što sam Tuzlak i što je jedan od mojih starijih sugrađana učinio takvo jedno djelo kome se divi cijeli svijet, Drugo što mi je privuklo pažnju je prezime autora ovog pisma. Prezivao se Domany, a svaki imalo iformativniji Tuzlak se sjeća razglednice Kapije gdje dominira natpis na jednoj zgradi „Hermann Domany“. Ispred iste te zgrade100-tinjak godina kasnije desio se najveći masakr omladine, izazvan jednom granatom, u istoriji svijeta. Tada je na smrt masakrirana 71 mlada osoba, a preko 100 ih je osakaćeno.

Nekada

Sada

Ali da se vratimo gornjem pismu da objasnimo da je Ratimir Deletiš obavljao odgovornu dužnost državnog tužioca u okružnom sudu tokom II. svj rata. Vršeći tu dužnost svesrdno je pomagao Srbima, Jevrejima i komunistima da ih oslobodi teških optužbi i da izbjegnu deportacije u njemačke i ustaške lagere.

Ko je bio Ratimir Deletiš? Zašto se o ovoj porodici zna više u svijetu nego kod nas? Ratimir Deletiš se rodio u Tuzli 1910. Te godine su se njegovi roditelji doselili sa Hvara (Stari Grad) Otac je bio trgovac vinom. Ratimir je završio pravo u Zagrebu i radio kao sudija u Tuzli. Odigrao je značajnu ulogu u spašavanju Jevreja tokom NDH vladavine u Tuzli. Njegovom zaslugom spašeno je 100-tine Tuzlaka (Jevreja, Srba, komunista) u toku II.svj.rata.Meša Selimović ga spominje u knjizi “Sjećanja” : „U zatvoru nismo bijeni, samo su nas u prvo vrijeme mučili glađu i žeđu. Na ispitivanjimasmo sve odricali. Na našem oslobođenju mnogo se angažovala tuzlanska partijska organizacija, koja je organizovala nekoliko deputacija građana koje su tražile da se pustimo na slobodu. Kad smo stavljeni pod prijeki sud Partija je uspjela da izdejstvuje kod tadašnjeg državnog tužioca Rate Deletiša (sada sekretara Ministarstva rada NR BiH) da pošalje uZagreb mišljenje da se pustimo bez suđenja iznedostatka dokaza.“
Ratimir Deletiš se oženio djevojkom Katjom, takođe iz Starog Grada i 1944. Dobili jedinca sina Vedrana o kojem ćemo pisati kasnije.Poslije rata porodica se preselila u Sarajevo, poslije u Split i konačno, Umag. Prije 5 godina bio je u životu, a nadam se da je sada u 102 godini. Međutim Napomena: Ovo sam pisao 2011.godine i imao sam informaciju da je godine 2006. Deletiš bio živ, ali nisam znao do ovih dana, da nas je te iste godine Ratimir zauvjek napustio. Moja očekivanja da je doživio 102 g života,nažalost, nisu se ispunila. Veliki čovjek nosilac titule Pravednik među narodima preminuo je prema osmrtnici objavljenoj u „Slobodnoj Dalmaciji“

 

Dr. Vedran Deletis

A sada nešto i o njegovom sinu Vedranu: Vedran Deletis, sin Ratimira Deletisa, rodio se u Tuzli 1944. U Sarajevu je završio Medicinski fakultet i doktorirao. Do 1985 radio na Koševskoj bolnici, a onda otišao u SAD gdje je napravio fantastičnu karijeru iz oblasti neurologije.


Evo šta su vodeći medicinski listovi zabilježili o Vedranu Deletisu:
„Vodeći naučnik u svom području, Vedran Deletis, Mdr, Ph.dr., je direktor Intraoperacijske neurofiziologije na Institutu za neurologiju i neurokirurgiju Beth Medicinskog Centra u New Yorku. Dr. Deletis je poznat po dizajniranju i implementaciji novih pristupa i metoda kod intraoperativne neurofiziologije koje će radikalno poboljšati izglede i pomoći da se minimizira motorni neurološki deficit u toku neurološke operacije. Dr.Deletis je autor 60-ak naučnih radova i 11 poglavlja iz oblasti intraoperacijske neurofiziologije.“
Od prije nekoliko godina Vedran se vratio u Split gdje je rođeno sve četvero njegove djece, a i supruga Vinka je Splićanka. U saradnji sa zagrebačkim biomedicinskim inženjerima Deletis razvija i usavršava CIMS (comprehensive intraoperative monitoring system), hrvatski intraoperacijski medicinski uređaj, prvi takve vrste, koji će neurohiruzima služiti u prikupljanju svih signala iz tijela pacijenta i bilježiti sve faze tokom složenih hirurških operacija kako bi se izbjegla oštećenja i trajni invaliditet. Tuzlak po rođenju, Vesran Deletis je veoma cijenjeno ime u svjetskim medicinskim krugovima i svaka zemlja u svijetu bi željela da ima takvog stručnjaka.
Priznajte da niste mnogo znali o ova dva Hrvata Tuzlaka. Ja se osjećam sretnim ako još neko osjeti neku ljepotu u stomaku kas sazna njihove životne priče.

U prizemlju kuće Ratimira Deletisa bio je prvi foto-studio Matije Vučinića.

Lijevo su bile kuće Mottovih,a ovu vilu desno je nekada izgradio načelnik Džindo.Kasnije (1923) to je bi Radnički dom. Ovaj krak Vile je bio u ulici R,Vokića i vodio pored sadašnje Limenke u Pavkušu, a drugi krak pod uglom je pratio Foglarevu ulicu koja se ovdje lomila,te je desni krak pored lijeve fasade Gradske kafane vodio do Kapije, a lijevi krak je vodio prema sadašnjem nadvožnjaku za Gradinu. Te ulice i građevine danas ne postoje i samo uske asfaltne staze u centra,nom parku podsjećaju na njih. Umjesto Foglareve ulice izgrađena je nova koja ide od sadašnjeg nadvožnjaka do Brčanske Malte.

Povezani postovi