EMIRA HOZIĆ: Pasje vrijeme

EMIRA HOZIĆ: Pasje vrijeme


Pratite Kameleon na Facebooku


Pasje vrijeme….. pasji život…. Noćas otškrinite srca nevoljnima.

Onima koji ne umiju sami da pozvone, da kucaju…. da prose. Oni glasno niti kunu, niti blagosivljaju. Oni mole samo bolom i strahom u očima. Noćas će pas i mačka spavati skupa…… samo GDJE ???
Zamislite samo na momenat : Ostali ste (i) noćas napolju… Na dvocifrenim minusima… sami, ili sa tek rođenom i od vas još bespomoćnijom dječicom, pet-šest njih … i ostali ste noćas napolju samo u onome u čemu ste se rodili … 🙁 Noć mokra, hladna, gladna…. pseća… Ako niste već nasmrt zatrpani snijegom… gledaćete žudno u nečije toplinom osvijetljene prozore do ponoći…. od ponoći… grebaćete noktima do krvi na zaključana vrata haustora, ili na daskama zagrađene otvore podruma…. tamo nema mokrih minusa… tu se može preživjeti noć…. kad bi se moglo ući.
Ne budete li sreće… da vas ledena noć uspava zauvijek… probudićete se u hladno jutro, nesretni što ste se probudili…. I tresući se cijelim ispaćenim smrznutim tijelom, namirisaćete vruć burek u kesi koja se izazivački ljulja u rukama nekog prolaznika… ili će vam i pogled na tanku kriškicu parizera u nečijoj ruci izgledati kao kraljevska gozba.

Doći ćete u iskušenje da zgrabite ? Da ukradete i pojedete ? Da otmete i da, ne odgrizavši ni komadić od te gozbe, odnesete svojoj gladnoj dječici na samrti ? Bar onima, koji su… i ako su… od pet-šest vaših milih sinčića i kćeri preživjeli noć do jutra.
Bar noćas, na ovim dvocifrenim minusima, kad pas i mačka i trebaju i umiju da spavaju skupa, otškrinite srca nevoljnima… Otškrinite kao slučajno vrata srca i vrata haustora, neće ih niko pojesti ni odnijeti…. ili bar…..bacite stare prnje u neki suh ćošak iza zgrade… džemperi isparani u dječjoj tuči, i trenerke poderane na treninzima nekom će noćas činiti razliku između života i smrti.

Ostatke večere, koja se tako malo svidjela vašem izbirljivom sinčiću, ne zamotavajte čvrsto u sto kesa – pa u kontejner, da komšije ne znaju šta ste večerali…. ostavite ih u neki ćoškić bez nanosa snijega, nekoj će majci život značiti i za nju, i za njenu krznenu dječicu…. njima će biti dobri.
Šta god učinili, ili ne učinili…. kad sljedećih jutara budete nailazili na male krznene lešiće smrznute u snijegu, ne okrećite glavu s gađenjem. Shvatite to kao otvoren zimski pogled – u ogledalo.

Emira Hozić